carobni stapic
03.10.2007., srijeda
Hello to everibody after long time! Soon There will be some new photoes of all the rare creatures that passed my ways. Right now am still too bussy searching for unbelievabillitiesarround me but Ill soon show what lives hidden wherever you want to search. See us soon under one new moon |
24.02.2007., subota
prica ide dalje
|
Brzo nakon silaska s vlaka postalo je jasno da su se Irlin i njegov prijatelj odlucili za Surov prolazak. O tom sam mjestu cula svakakve price i navodno su neki zauvijek ostali medu mracnim liticama. Hvatuckao me strah, al nije bilo vremena za oklijevanje. I nije to bio samo strah nego opet neki nepoznasti osjecaj ocaja i tuge, beznada, nekak grozno, al samo na trenutak, prekratak za punu svijest... Taj Surov prolazak bilaje uska duboka i strasno strma usjeklina u Bezdan klisuri. Unutra totalni mrak Kad udes, jos se malo vidi siva kamena stazica, a iznad, ispod i ispred staze mrak. Samo kad skroz dignes glavu vidi se tanka, mutna traka zutog neba. Dva mala putnika tiho su tapkala ispred mene, a zrak je bio tako gust i mekan da sam jedva cula sta šapucu. ..... a rosa je, dragi moj Irline dobar sluga, al los gospodar. to ti je ko da das vremenu da gospodari, umjesto da mu ti dajes sadrzaj. Ta je rosa poveznica izmedu zbilje, magije i postojanja. Ako se u pravi tren ne iskoristi na pravi nacin pretvara se u kristalnu nit i pvlaci ju maglija ravno u vremenske vrtove. I izgubili smo zauvijek, doduse mali dio ali dio vremena. Irline, a vrijeme se nikako ne smije izgubiti. Rosa je vrijeme, kratki carobni trenutak prije izlaska sjajnog Sinamuna koji se nikako ne smije ogledati niti u jednoj jedinoj kapljicici. Kad bi se to dogodilo probudio bi se Nekron, raspali bi se trenuci , pomijesali proslost i buducnost, a sadasnjost bi nestala. Omun Ba nas sveprostor bi se raspao i mi bi se zauvijek izgubili u vremenu. ZATO je bitno da princeza Samo Ya konacno ustane rano i namaze rosom celo i poveze vrijeme i postojanje...A ciklus nikoga ne ceka... Tisina odjednom stegne, dvojica ispred mene utihnu a zrak zatitra od jeze. Osjetim da i oni osluskuju. Jos nikada nisam bila tako daleko u Zabitima i silno me zanimalo o kakvim to Vremenskim vrtovima pricaju...... Pricacu dalje, al evo opet zov divljine s doljnjeg kata. Jurim sredit situaciju pa se cujemo. Usput konacno sam nacrtala neke prizore po sjecanju pa ce uskoro bit ( uz pomoc drage Vitriol) na blogkhu  |
21.01.2007., nedjelja
interrrrapsn
nastavicu pricu, ali prije toga da mal poradim na novogodisnjoj rezoluciji. Daklem slikice, neuspjesno ez juzual |
01.01.2007., ponedjeljak
vremenski vrtovi
|
Ispricacu vam pricu koju sam cula u vlaku od dvojice neobicnih putnika. Sjedili su iza mojih leda u polumraku vagona natrpanog svakakvim putnicima, kosarama i kutijama, a cini mi se da sam u jednom trenu ulovila neonski pogled unijoka, al je nestao u guzvi. To bi me inace jako zaintrigiralo jer se oni vise ne voze vlakom( duga prica ), ali prica koja se pocela plesti iza mojih leda odvukla mi je uho i misli na drugu stranu. ...a princeza SamoYa probudila se kasno ko i obicno i nebo je vec bilo zuto i sjajno a labudalije rascvale, i naravno, prva rosa se izvila u kristalnu nit i utonula u magliju. Jos su samo tri izlaska jutarnje zvijezde ostala prije dugog ciklusa! a podanici su zabrinuti! Vremenski vrtovi nikoga ne cekaju! Neko bi trebao upozoriti princezu al ko? Ovo je cisto gubljenje kristalnih niti! sjecas se stare kraljice ? ona se uvijek budila prije labudalija, doticala njihove latice i budila ih, skupljala rosu i pisala mokrim prstima zavjete na celu. Onda nam je svima bilo dobro. Samo sad se niko ne usudi podsjetit princezu da treba rano ustat i obavit stvar s rosom..Znas i sam sta se dogodilo sa sarijancima  pretvoriti dobronamjerne podanike u kokosi i poslati ih u kosarama medu ljude sad, normalno vise niko nece ic. Jedina nada je da nabavimo tu nesretnu mrezu i vratimo se prije zadnjeg izlaska. I pitanje oce li nam labudalije dat da je omotamo jer one ipak imaju svoje korijene u magliji. A i ako ulovimo kristalnu nit oce li princeza sitici na vrijeme da otkljuca vrata Vremenskih vrtova? prije neg kristalna nit potamni i sve nas pretvori u puteljke i staze za utrke teskostopalaca. I njih se treba cuvati. To su opasne tipcine . Samo brinu za svoje utrke, i di ce nac bolje staze. Jako brinem. Mreza je rucni rad vilenjaka iz Netilije, oblasti visoko u krosnjama sverod drveca u Dubokovoj sumi. Radi se samo po narudbi i treba joj tri dana susenja da niti ozive. Dotad se nesmije savijati i vilenjaci ju ostavljaju razapetu u krosnjama, ali mi moramo odmah natrag. Brinem, brinem. Kako cemo putovati sa razapetom mrezom? Ako ne ozivi nece uhvatiti kristalnu nit koja otkljucava Vremenske vrtove. To nemozemo dozvoliti Jel tako Irline pomagacu moj? A nemoj mislit da nemamo neprijatelje. Ako neko samo nacuje o ( tu glas zastane i osjetim meskoljenje iza leda kao da se netko okrece i obazire oko sebe, Ja zatvorim oci i napravim se da spavam, a glas tiho nastavi dalje) ako neko samo nacuje o nasem putu, vilenjaci se mogu naci u velikoj nevolji. Ti znas ko ih je naucio presti? I od cega se predu I uopce kakva sramota da nakon toliko bezbriznih ciklusa bas mi moramo otvorit vremenske vrtove Ni Mokamunci, ni Moroniti, cak ni Lakonamiti nisu otvarali vrtove , nego mi. dobro. Sad moramo tocno odlucit kojim putem krecemo kad sidemo s vlaka. idemo po glavnostazi gdje je sigurnije ali nas moze neko vidit, ili kroz Surov prolazak koji je pust ali... ( u taj tren vlak trzne i pocne kocit a putnici u valu polete prema prednjem dijelu vagona. Pozurila sam se da ne izgubim iz vida moja dva suputnika a jos vise zainteresirana pricom i dok sam se gurala kroz guzvu osjetim na tijelu hladni dodir. Unijok . ali dok sam okrenula glavu vec su oko mene bile kosare i zacudena lica koja su se isto tako u nevjerici okretala oko sebe. Ma sta bi unijok radio u vlaku????? A onda se sjetim da su ona dvojica spominjala neprijatelje i opasnosti... Brzo vratim pogled prema mjestu gdje su bili i skuzim da se guraju prema izlazu i da vlak samo sto nije stao. Znatizeljna kakva jesam, a bome i prodorna kad ocu, izguram se prema uskim vratima s kojih su visile trake za spustanje.Cim sam stigla na red uhvatila sam traku i daleko se odbacila u smjeru kud su zamicala dva mala prijatelja. Drzala sam se sjene i suljala se za njima i samo sam se zurila da ih sto prije stignem da vidim sta ce biti dalje. Vec sam bila blizu i pomalo cula sta pricaju )... pa ona bi trebala najvise biti svjesna sta rosa znaci Ne treba nama nista za opstanak neg ta rosa. Pa jel to tak tesko?! Tesko je nama. Ko zna jesmo dobro odlucili? Surov prolazak dobro skriva nas ali i druge.. ( glas zamukne i svaki susanj postane ostriji. Od kud dolazi zvuk?? vise nisam bila sigurna. Ali ako vas zanima dalje, nastavicu drugi put jer sad ovdje vec neke nestrpljivice lamacu krilima oko mene i najbolje da stanem |
31.12.2006., nedjelja
ajd da opet probamo
|
ajd da opet probamo |
konacna sramota za kraj godine
evo dakle dokud se moze dospjet u neznanju . neznam ja pisati mailove. ja samo znam odgovarati zapravo je cista magija kak sam uspjela doovud dogurat jedno nesposobno i losepamtljivo i proslostoljetno. srecom ima dobrih vila.  , ajde jedna hepovka mi ti posalji nest na meil, a ja cu odgovorit. .mozda ipak ima nade za mene? e, evo mi dobra novogodisnja rezolucija: Nauciti cu stavljati slikice na blog i forum. svima zelim svega obilja, zdravlja i veselja i ispunjenje tajnih zelja. E, da ja sam za novu godinu dobila dozvolu za ulazak u odaju tajni!! |
12.12.2006., utorak
dan treci..
dan treci tece od kad sam pocela stavljat slikice. sva su unutra u stroju, gledam u njih, stiscem sve kako rabi, al nede. ajde dogovoricemo se da neka od cura dode i prekine ovu aghoniju. ovi moji domaci nist ne znaju, a slikica ko u prici. ja cu biti jedno jako zahvalno i razdragano. za slucaj da ipak nest uspijem, vidjecete kakvo mi je neobicno krdo zapelo pred ogledalom, promuvalo se zbunjeno i u tren nestalo iz vida. zvjerke male, ne znas ko je znatizeljniji, oni ili ovo neobrazovano i tupavo, ali ipak uporno, pa cemo vidjet. idem sad nest pojest jer me ovo bome iscrplo |
05.12.2006., utorak
bravo!
evo mene nakon stoljetnog sna , a i jos par dana vise dok sam se uspjela sjetit svojeg korisnickog imena. sve moram ucit uvijek ispocetka ko mrav. znate vi da bi mravi bili puno napredniji od ljudi da su u stanju prenosit svoja stecena znanja na novu generaciju? oni moraju sve od pocetka. ko ja. s obzirom da mi i ovo malo sta sam napisala zvuci dosadno, a slikice neznam stavit (mravlji sindrom opet), necu puno davit. tek, u podrucje vila uguzvali su se patuljci, andelci, zvoncavci, debeli kuharcici i konjici od meda, zvjezdonosci, sarene kuglice i zlatne repatice, pa misli vuku prste preko drukcih niti, pletu neke bajke oko tamnih borovih grana dok vile sanjaju a vilenjaci spavaju. zato dragi viloljupci, uzivajte u bozicu, uzivajte u bajki koju si priustimo pod kraj svake godine, pjevajte svjetlucave pjesmice i kitite vas bor, ali pazite na vilinsku kosu jer ona oce ubost u prst. |
01.09.2006., petak
bijeli oblacici
ljetno nebo poklonilo nam cetiri najmanja i najbijelija oblacica !.... |
kalcolaj
vile uce dok su zive.. sta sve moze borova smola? na primjer zalijepit plesne cipelice nakon vilinskog kola ! cipelice onda skines, nanizes na tanke niti, objesih is oko vrata, vrijednije od suhog zlata!! ovu brojalicu nasla ugrebkanu na cvrkut pismu u mekanoj borovoj kori. napravila sve po uputama iz poruke i evo rezultata! |